Dovoljna je samo jedna fotografija nasilja da bi postala vest, dovoljan je samo jedan udarac da bi postojalo nasilje.
Svaka treća žena doživi fizičko ili
seksualno nasilje. Da, svaka TREĆA. Poražavajući podatak, a da ne pričamo o
mentalnom nasilju koje nekad može izazvati i ozbiljnije posledice. I dok mi
čitamo vesti i sažaljevamo ili osuđujemo, misleći da su te stvari daleko od
nas, neko nama, možda blizak, trpi neke oblike nasilja.
Da se razumemo, bilo je nasilja i ranije, samo
se nije toliko pričalo o tome. Nisu postojale društvene mreže, niti ovoliki
broj medija.
Naše prabake i bake trpele su nasilje, jer su
bile primorane da žive sa čovekom koga, u večini slučajeva, nisu same birale. Saznanje da nisu smele da odu od
nasilnog muža, da se vrate kući jer im roditelji nisu dozvoljavali, u meni je
izazivalo i bes i tugu u isto vreme. Pomišljala sam, kakvi su to roditelji koji
će pre dozvoliti da im dete pati, nego da ga prime u kuću. Pravdali su se
siromaštvom.
Ovakvi primeri nisu nam ni danas strani ni
daleki. I dalje imate roditelje koji će savetovati ćerku da ostane sa mužem po
svaku cenu, jer, bože dragi, ako se vrati kući, šta će reći komšije. „Šta će reći komšiluk“ glavni problem u Srbiji. Zar je
ogovaranje komšija važnije od sreće vašeg deteta? Ne, nikad nije i ne treba da
bude. Dobar roditelj to zna.
Nije sramota biti žrtva nasilja, sramota je prećutati i ne pomoći žrtvi!
Mnogo je razloga zbog kojih žena opravdava to
što ostaje sa nasilnikom. U većini slučajeva taj razlog je ljubav. Prvo, nije
mi jasno kako možete da volite nekog ko vas je udario. Drugo, muškarac koji vas
zaista voli, nikad ne bi dozvolio da patite. I ako vam kaže da će se promeniti,
da će biti bolji, ne verujte. Ako vas je udario jednom, šta ga sprečava da to
uradi i drugi put? Nasilnik ostaje nasilnik.
Mnoge žene ne prijavljuju nasilje jer se
plaše, kako za svoj, tako i za život bliskih osoba. U tom slučaju izuzetno je
važna podrška najbližih, ali i raznih institucija koje će ženi pružiti
sigurnost. No, kako to u ovoj državi sve klimavo funkcioniše, strah je jedan od
bitnih razloga zbog kojih žena ne napušta nasilnika.
Postoje porodice koje uče svoje ćerke da prema
mužu treba da budu ponizne, da ćute, spuste glavu, odgovaraju kad budu pitane i
imaju odnose i protiv svoje volje. Ne, drage moje, tako ne izgleda brak.
Brak je zajednica dvoje, veoma ravnopravnih
ljudi, koji su zajedno jer se vole, jer im je lepo da provode život zajedno. Brak
je zajednica u kojoj se dogovarate, poštujete i uvažavate.
Zato, ako poznajete osobu koja je žrtva bilo kakvog nasilja, posavetujte je da to prijavi. Time činite prvi korak u borbi protiv nasilja.
*Smatram da je važno da se beauty zajednica uključi u borbu protiv nasilja!
Slažem se u potpunosti. Ne samo da beauty zajednica treba da se uključi, nego i svaki pojedinac. U poslednje vreme sve češće čujem da ni muškarci nisu pošteđeni nekog oblika nasilja od strane žena ali o tome se retko priča. U svakom slučaju ne opravdavam nasilje, bilo ono fizičko, psihičko, nevezano za uzrast i polove, pogotovo što je ono usmereno prema osobama slabijim od samog nasilnika. L.
ReplyDeleteMuškarci su često žrtva porodičnog nasilja samo se ređe prijavljuje, valjda zbog sramote, pa ih u statistikama skoro i nema.
DeleteSlažem se u poptunosti, znači od riječi do riječi! Šteta što ovakvo nešto nema kod nas u Sarajevu!
ReplyDeleteOd sada ti javno komentarišem, jer sam i ja napravila blog, pa dodji da se druzimo skupa! :D
:*
Hoću, draga. :)
DeleteSlazem se, odlican i kvalitetan i poucan tekst :)
ReplyDeleteHvala. :)
Delete